Jacuzzi u liftu – Mirjana Đurđević

Koncept izvrnute realnosti, pojam koji su teoretičari imenovali kao vreme postistine nakon učestalih izbornih pobeda populista, u našoj sredini je prisutan odvajkada. Apelovanje na najniže ljudske strasti u sprezi sa udaranjem u tanke žice nacionalnog, rasnog ili pak verskog sentimenta dimna je zavesa kojoj je cilj da se publici, u ovom slučaju javnom mnjenju, skrene pogled sa lopovluka kolosalnih razmera, opšte nesposobnosti i javašluka. Ako su za postistinu u današnjem svetu odgovorni političari udruženi sa medijskim spin doktorima i ostalim vagabundima, neminovno se postavlja pitanje ko je kriv za postistinu na našim prostorima u kojoj živimo već vekovima? Naravno, postistinu ovde ne treba shvatati samo kao dezinformisanje poprilično sluđenog puka već i kao način života. Suštinski, ko je kriv za život koji živimo? Da li su to samo zli, pohlepni i odurni političari koji kao u lutkarskom pozorištu upravljaju našim sudbinama ili krivica pada na pleća obe strane? Začarani je to krug u kojem je nemoguće pronaći izlaz, gotovo pa svet Andrićeve „Proklete avlije“ sa karađozima koji se neprestano smenjuju određujući život u svetu koji se opire svim zakonima ne samo morala no i realnosti. Jedino se na ovaj način može objasniti zemlja u kojoj gotovo da ne postoji nijedan stanovnik koji sa prezirom neće pomenuti političare, da bi opet paradoksalno na izborima glasao za iste te kreature? Ili još plastičnije, kako je moguće živeti u svetu za koji svako zna da ničemu ne valja a u isto vreme ne učiniti ništa da se taj svet promeni barem malo na bolje? Stvarnost je to koja prevazilazi najluđe fantazije, dovoljno je otvoriti bilo koje novine (ili sajt, kako vam je volja) da bi se čovek uverio u ispravnost ove tvrdnje. Apsurd je doveden do vrhunca, ostavljajući piscima težak zadatak da nadmaše realnost. U današnjoj Srbiji Rableov Gargantua ne bi imao šta da traži. Svako njegovo preterivanje je stoput nadmašeno. Nušićeve kreature su metastazirale i pretvorile se u čudovišta. Travestija je postala više od načina života, postala je sam život. U koštac sa takvim svetom uhvatila se Mirjana Đurđević.
„Jacuzzi u liftu“ je priča o Beogradu početkom dvehiljaditih. Prljava inspektorka Harijet, nekadašnja uposlenica beogradske policije, nalazi se u nezavidnoj situaciji. Agencija „Lucky Charm“ koju je osnovala sa prijateljom Lakijem ne posluje dobro. Sve će to promeniti dolazak vremešne gospođe koja junakinju romana angažuje da istraži slučaj divlje gradnje. Nedugo pošto Harijeta prihvati slučaj, upravo ta divlja gradnja uzrokuje komunalni haos. Zgrade koje tonu, podzemne vode koje preplavljuju saobraćajnice, nestanak struje i vode u celom gradu, svemu tome prisustvuje Harijeta. Da sve bude još gore, ona mora da se snađe u zapetljanoj sprezi kriminala, gradske vlasti i građevinske struke.
Treće pojavljivanje prljave inspektorske Harijet (do sada ih je bilo osam) nam predstavlja sliku postpetoktobarske Srbije. Udruženi zločinački poduhvat kriminala i politike ovde je dat kroz sliku građevinskog mešetarenja, onog kojeg autorka označava kao „(…)‘legalnu’ gradnju sa svom potrebnom planskom i projektnom dokumentacijom i dozvolama izdatim u sprezi političkog i običnog kriminala s javašlukom građevinske struke.“ Upravo ta sprega je predstavljena kroz niz likova političara, arhitekata, kriminalaca, ali i nedužnih bakica kojima kuće propadaju – tvoreći sliku potpunog ludila. Duhovitost je sveprisutna, i to ponajviše u razigranom stilskom izrazu autorke sjedinjenom sa sjajnim jezičkim rešenjima. Dijalozi koji će izazvati salve smeha, travestirani svet predstavljen u svoj svojoj grotesknosti i sjajno vođena radnja – samo su neki od kvaliteta ovog romana. A iza svega toga stoji tragična slika zemlje iz koje je realnost proterana i u kojoj je stvarnost postala parodija.
Mirjana Đurđević spada u red najznačajnijih savremenih srpskih književnih stvaralaca. Diplomirala je na Građevinskom fakultetu, radila u struci i predavala na Visokoj građevinsko-geodetskoj školi. Debitovala je sa romanom „Čas anatomije na Građevinskom fakultetu“ (2001). Sledi serijal o prljavoj inspektorki Harijet koji je za sada doživeo osam nastavaka. Pored ovog serijala, napisala je još šest romana. Za svoje stvaralaštvo nagrađena je sa istaknutim srpskim i regionalnim književnim priznanjima.
Iako je u osnovi parodija, tome i ime glavne junakinje koja je jasna asocijacija na lik prljavog inspektora Harija, roman „Jacuzzi u liftu“ je mnogo više od žanrovskog poigravanja sa krimićem. Ako se prljavi inspektor Hari sukobljava sa mračnom stranom društva, njegova imenjakinja je u neprestanom susretu sa društvom koje je postalo mrak. Upravo taj sukob je dijametralno suprotan. Neustrašivi Hari će sa par pucnjeva rešiti stvar, Harijeta to već ne može. Ona je deo društva kojem nema spasa. I tu isplivava odluka autorke da to društvo prestavi kroz lunatični kalambur, izbegavajući odlazak u patos ili zgranjavanja nad ludilom. U prevodu, ako je nemoguće promeniti svet onda ga je bar moguće dobro ismejati i predstaviti ga onakvim kakav on zaista jeste.

Naslov: Jacuzzi u liftu
Autor: Mirjana Đurđević (1956-)
Izdavač: Laguna, Beograd, 2014
Strana: 232

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришете користећи свој WordPress.com налог. Одјави се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришете користећи свој Facebook налог. Одјави се /  Промени )

Повезивање са %s