„Slobodna konkurencija proizvođača robe – tako korisna za potrošača – više nije temelj kapitalizma. Zapravo je još Marks u analizi istorijske evolucije kapitalizma predvideo da će pre ili kasnije slobodna konkurencija dovesti do koncetracije proizvodnje, a onda i do – monopola. Lenjinova analiza pokazuje da su, koliko god to čudno delovalo, po dostizanju visokog stepena razvoja kapitalizma njegova glavna svojstva – pre svega slobodna konkurencija – počela da se pretvaraju u sopstvenu suprotnost“, ispisuje Lav Danilkin u knjizi „Lenjin“. Možda je upravo ovo najbolji način da se započne priča o istoriji jednog veka ili je možda bolje reći potpunoj regresiji, i to regresiji jedan vek unazad. Ukoliko pogledamo današnji svet on će se samo u nijansama – i to tehnološkim – razlikovati od sveta pre jednog veka. Besmisleni imperijalistički rat, kakav je bio Prvi svetski rat, ponovo se vodi na evropskom kontinentu, i to u Ukrajini. Priče o ugroženosti ruske manjine u Ukrajini, što je uziman kao osnovni povod za vojnu intervenciju (otprilike kao sarajevski atentat pre jednog veka), smenile su priče o imperijalnoj povređenosti Rusije i njenoj borbi za svet u kom će druga pravila važiti. Što će u toj igri uticaja nastradati milioni potpuno je nebitna stvar. Da ne bude zabune, sličnu „igranku“ prave i Sjedinjene Američke Države sa brojnim ratovima. Imperijalizam uvek ima isto odurno lice. Ali da se vratimo na sličnosti dva vremena. Još jedna je potpuno pokoravanje celoga sveta od strane velikog kapitala. Ako izuzmemo nekoliko zemalja, gotovo sve država sveta – razume se, sa nijansama – pod stegom su kapitalizma. Čak i zemlje sa nominalno drugačijim političkim uređenjima – kakva je, recimo, komunistička Kina – u ekonomiji primenjuju najgoru vrstu kapitalizma oličenog pre svega u robovskoj radnoj snazi i pod potpunom kontrolom države, možemo slobodno reći orvelijanskog. U isto vreme, pobune nema. Ako i ona postoji, kakav je slučaj sa Francuskom trenutno, ona brzo biva ugušena ili anulirana kozmetičkim promenama bez menjanja suštine stvari. U čemu je stvar? Najjednostavnije rečeno, kapitalizam nema alternativu koja bi mogla da ponuka ljude da promene svet u kom žive. Gotovo identična stvar je bila pre jednog veka. Imperijalizam sastavljen sa najcrnjim kapitalizmom koji je gurnuo ceo svet u suludo krvoproliće i propast suvereno je vladao vekovima. Ipak, u trenu kada se mislilo da je bilo kakva promena nemoguća, na istorijsku scenu je stupio čovek koji je u potpunosti promenio svet u kom živimo. Veličanstvenu priču o njemu je doneo Lav Danilkin.
Podeljena na skoro dvadeset delova koji prate određene godine Lenjinovog života, knjiga Lava Danilkina nas sjajno uvodi u priču o jednoj od najznačajnijih istorijskih ličnosti svih vremena. Tako se na samome početku knjige upoznajemo sa Lenjinovom porodicom, uslovima u kojima je odrastao i razvijao se. Sledi politička epopeja, obeležena brojnim selidbama po Rusiji i Evropi, sve do povratka u zemlju nedugo nakon izbijanja revolucije. Lenjin preuzima vlast i pokreće jedan od najvećih društvenih i političkih eksperimenata u istoriji naše civilizacije.
„Kako treba da izgleda ‘konačna’ Lenjinova biografija – koja će nam dozvoliti da prevaziđemo neurozu izazvanu potisnutom psihološkom traumom? Da li prosto kao objektivna ‘istorija’? Ne može: čini se ideološki angažovanom. Kao mističko otkrovenje? Nije uverljivo: izgleda previše subjektivno. Ili možda kao kompromis: proučavanje ‘materije’, ‘fizike’ Lenjina – ali na osnovu ličnog iskustva“, ispisuje Lav Danilkin u ovoj knjizi izražavajući na najbolji mogući način njenu žanrovsku fluidnost. Istražujući mnoštvo knjiga o Lenjinu, Lav Danilkin to brdo informacija i biografskih podataka sjedinjuje sa ličnim uvidima nastalim dobrim delom na putovanjima po mestima u kojima je Lenjin boravio stvarajući neverovatno zanimljiv hibrid istorijske studije, putopisne proze, ali i vrhunske književnosti. Da sve te nijanse osetimo i na našem jeziku pobrinule su se Jelena Vuković i Snežana Kondić kroz vrstan prevod knjige. Jedina zamerka se mora uputiti na račun izdavača. Pored užasno nepraktičnog formata za ovakvu knjigu (on prelazi A4 format), apsolutno je nepojmljivo štampati knjigu od skoro 700 stranica i sa ogromnim formatom u mekom povezu koji krajnje otežava čitanje.
Lav Danilkin je istaknuti ruski književnik, književni kritičar i publicista. Godina je radio kao glavni urednik ruskog „Plejboja“, a njegove književne kritike u listu „Vedomosti“ predstavljale su pravi kulturni događaj. Napisao je zbirku priča „Kluž“ kao i nekoliko biografskih knjiga, među kojima se ističe ona o Juriju Gagarinu. Za svoje stvaralaštvo je zadobio najznačajnija ruska književna priznanja.
„Za Lenjina je biti profesionalni revolucionar značilo prilagođavati se situaciji i definisati dozvoljeni stepen amoralnosti i surovosti u zavisnosti od konkretnih okolnosti (…)“, ovako Danilkin otvara pitanje koje i danas predstavlja predmet ogromnih sporenja. Suštinski, da li je docniji Staljinov teror, i ne samo njegov, izvitoperenje Lenjinove delatnosti i istinskog komunizma ili samo prirodni nastavak stvari koje je Lenjin započeo? Odgovor je dvojak. Lenjin – što Danilkin sjajno pokazuje u ovoj knjizi – ne preza od upotrebe nasilja, ali – eto tog večitog ali – nasilje nije samo po sebi cilj, ono je pre svega način da se visoko postavljeni ideali, u čemu Lenjin dobrim delom uspeva, ostvare. U isto vreme, mnogo veće nasilje, oličeno u protivničkoj strani, ono je protiv čega je Lenjin morao da se bori. Otprilike zamislite današnju revolucionarnu pravdu koja je u borbi protiv krupnih kapitalista i njihovih duhovnih srodnika, na primer izvršitelja u Srbiji. Tu kompleksnost revolucionarne borbe iza koje stoji istinski idealizam (za razliku od Staljina i njegovih duhovnih potomaka kojima je jedino bitno zadržavanje moći) izuzetno je predstavio Lav Danilkin stvarajući jedan od najboljih, ako ne i najbolji portret krajnje kompleksnog čoveka koji je uspeo da promeni svet onako kako je to retko kome uspelo: „Nije slučajno ekonomista Kejns opisao lenjinizam kao ‘čudnu kombinaciju dve stvari, koje Evropljani tokom nekoliko stoleća smeštaju u različite kutke svoje duše – religije i biznisa’, misticizam i idealizam + pragmatizam i materijalizam; ne sprovodite modernizaciju društva samo radi optimizacije zastarelih socijalnih i ekonomskih rešenja već i da biste otelotvorili neki ideal.“
Naslov: Lenjin
Autor: Lav Danilkin (1974-)
Prevele: Jelena Vuković i Snežana Kondić
Izdavač: Službeni glasnik, Beograd, 2022
Strana: 676